Otišao je još jedan zaljubljenik istorije Mostara. S tugom i nevjericom primili smo vijest da je u dalekom Stockholmu, u hladnoj Švedskoj, preminuo naš dragi prijatelj, savjetodavac, poznavalac istorije našega grada i dobar čovjek – Hilmija Hilmo Šiširak.
Na samim počecima našega zanimanja za prošlost Mostara, nas trojica, rahmetli Braco Čampara, i nas dvojica (Smail Špago i Tibor Vrančić), gutali smo njegove tekstove o šetnji Mostarom, a koji su izlazili u nastavcima u časopisu za dijasporu MM. Prije toga, objavljeni su i u poznatom časopisu za kulturu – Most. Iz tekstova smo se upoznavali s prvim starim objektima u Mostaru iz turskog doba, o mnogim nepoznatim činjenicama iz prošlosti grada, o austrougarskoj gradnji. Kasnije smo Hilmu i upoznali. Bio je nenametljiva, tiha i odmjerena osoba, puna poznavanja činjenica iz povijesti, a koju je nesibično dijelio s nama početnicima. Mi smo ga s pažnjom slušali, a kad bi došli kući, brzo smo pribilježavali novospoznate činjenice. Naše članke i knjige je pomno iščitavao i ukazivao na sve dobre strane, ali nam je skretao pažnju na greške i propuste. Upućivao kojim smjerom nastaviti, davao nove ideje i spominjao neistražene stvari koje bi se svakako trebale obraditi.
Druženje s njim za vrijeme ljeta postala je naša tradicija i obaveza. Čim bi stizali u Mostar raspitivali bismo se je li Hilmo već stigao. On je većinu ljeta provodio u Mostaru upražnjavajući svoju uobičajenu turu šetnje od Avenije do Fejićeve. Pričao je kako nema Mostara nadaleko, kako obožava biti u vrućem Mostaru.
Nestvaran će biti sljedeće godine Mostar bez našega Hilme, bez ugodnih trenutaka provedenih s njim. Silno će nam nedostajati. Rahmet ti tvojoj dobroj duši, dragi Hilmija.
Smail Špago i Tibor Vrančić
