U časopisu „Banovac“, lista za pouku, trgovinu, obrt i gospodarstvo, koji je izlazio u Petrinji, u broju 19. od 12. maja 1906. godine objavljen je tekst o vježbi vatrogasaca u Mostaru:
Sada i za mostarsko vatrogastvo mora vriediti ono englesko: „vrieme je novac“, jer zaista jedna minuta na početku požara vriedi više nego kasnije sav ostali posao.
Tu se treba žuriti, al sa svezanim nogama ne može s brzo napried.
Treba stoga da se za vatrogstvo dobave zgodna vitla novije konstrukcije, koja sa sobom nose sve, što treba za dobavu vode iz vodopusta. Ovakvo vitlo upotrebljeno na vrieme, može sa tri momka učiniti više, nego čitava vatrogasna četa i nevrieme za čitavi noć.
Pošto je zgrada na kojoj se imala držati vježba visoka 18 m, to je zapovjedništvo upotriebilo ljestvu duhanske tvornice i nadostavilo je za 3 ½ m. Pošto je to bilo u zadnji čas, da momčad u vježbi ništa ne zna, nije bilo kada momčad uvježbati onako kako je izvježbana na staroj spravi. – To je razlog da je i priprema išla nešto polaganije jer je to ljestva druge konstrukcije, nego što je ona vatr. Čete. – Da je posao ipak i tako brzo išao, znak je da se momčad znade snaći i pomoći si u svakoj priliki.
Ovdje treba da nješto naučimo.
Vatrogasna četa u Mostaru treba novu ljestvu rastegaču i to najnovijeg sastava (rezime system Magirus) u duljini od 25 metara. – Ako se sadanjom ljestvom nije mogla dostignuti na krov I. narodne osnovne škole, što bi bilo, da se poradi vatre u gimnaziji, višoj djevojačkoj školi, u kojoj je zgradi namješten brzojav i telefonska centrala, ili da gori kuća Mujage Komadine na Starom Pazaru, koje su još više od zgrade prve narodne osnovne škole.
Nedaj Bog takove nesreće, a bez da vatrogasna četa imade nuždne sprave.
Ovakova ljestva rastegača duga 25 m po sistemu Magirus ( u Ulmu, gornja Austrija) stoji oko 8000 Kruna.
Prigodom putovanja preko Senjske Rieke posjetio sam ondašnje vatrogasno spremište za vidjeti, kakove su tamo sprave i kakove vatrogasne uredbe. – Pokazaše mi novu ljestvu rastegaču po sistemu Magirus, a na moju zamolbu, dao ju je častnik po momčadi prirediti za rad… Dva momka pripraviše ljestvu u pola minute. Ljestva je najnovije konstrukcije i odniela palmu na zadnjoj internacionalnoj vatrogasnoj izložbi u Berlinu. Uradjena je tako da se i za vrieme radnje dade nagibati i desno i lievo, napried i natrag, a da zaposlena momčad ne mora silaziti. – To treba našoj vatrogasnoj četi, ako ne ćemo, da se dogodi nedogledna nesreća.
Ljestva treba da bude povozna, t.j. da s može upregnuti pod konja, a treba da imade na sebi mjesto za momčad i najnuždnije oružje.
No nije to sve! Ljestve kukače, što ih ima naša vatrogasna četa, najboljeg su sastava, t.j. gradačkog, koji je sustav i na zadnjoj izložni u Berlinu bio odlikovan, al naše su ljestve već stare, uslied mnogih nuždnieh vježba i požara rasklimane i stoga nesigurne tako, da ih je trebalo već i krpiti, a osim toga slauf a i kuke na njima novijega, već još starog systema, tako da svakamo da ne pristaju. Ako su ljestve kukače, to prvo oruđe penjače, pokrpane i nesigurne, tko može jamčiti za siguran posao! – Nema zanata bez alata, kaže narodna rečenica.
Tako i naša četa, pa bila i najbolja momčad, u njoj ne može podpunoma odgovarati svojoj zadaći.
I kukače treba nove kupiti i to dva para t.j. Četiri komada. – Preporućam gradački model od tvrdke Köllsch.
(kraj)
Priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić
(NovaSloboda.ba)
