Svijet je pretrpan selfijima, puni su ih mobiteli, memorije kompjutera, preplavili su brojne društvene mreže.
Nigdje one stare dobre, uspješne porodične fotografije. Na takvim fotografijama, i kad ih gledamo nakon dugo vremena, rado i ponovo gledamo, nešto uvijek smeta: neko ima zatvorene oči, neko gleda negdje u stranu, neko se vještački cereka, neko škilji, a opet nekima se takvo fotografisanje ionako nije sviđalo i ako se na kraju činilo da je sve dogovoreno, nakon beskrajnog ubjeđivanja, i da sve ide kako treba, fotografija na kraju, nažalost ispane nejasan ili zamućena.
Tako je barem bilo dok se slikalo starom dobrim aparatom na film. Danas se fotografije odmah vidi i ako su opet svi saglasni, pravi se ponovo, ili, kako je to uobuičajeno, okidač se pritisne nekoliko puta uzastopno, pa se izabere najbolja forografija, a ostale pobrišu. Digitalna vremena.
Nekima to, ipak, ide bolje! Uzmimo na primjer ove tri alpake na slici, koje primjerno poziraju: s lijeve strane, elegantan ponos, u sredini drska usta, kao da čekaju poljubac, i desno, potpuna druželjubivost.
Pitanje: kako je fotograf, ako je, takođe, bio sa četiri noge, uspio pritisnuti okidač?
Fotografija je napravljena u blizini mjesta Duderstadt, u blizini Göttingena u Njemačkoj.
(stern)
Z. N.
(NovaSloboda.ba)
