Tina Turner o svom životu penzionerke – superzvijezde, o budizmu, kao sredstvu protiv nepodnošljivih muževa i tajnih sretnih veza.
Tina Turner se odavno povukla iz javnosti.
Dokumentarni film “Tina”, koji će se u nekim kinima prikazivati od 11. juna, a 8. jula kao DVD na Blu-rayu, trebao bi biti nešto poput njenog posljednjeg pozdrava.
81. godišnja pjevačica, koja će ove jeseni biti primljena u Rock and Roll Hall of Fame, Kuću slavnih rokenrola, želi uživati u svojoj penziji u Švicarskoj. U skladu s tim, ona reaguje vrlo oprezno na zahtjeve za intervju. Pandemija i zdravstveni razlozi doveli su do otkazivanja direktnog razgovora, ali je vrlo rado pristala na pismenu razmjenu pitanja i odgovora.
U ovom intervjuu je bilo kao i uvijek otvorena i neposredna.
Kad sam držala koncerte, uvijek sam željela da svi iz publike dožive što bolju Tinu. Pjevala sam i plesala srce na sceni. Veče za veče, godinu za godinom, deceniju za decenijom. Ostvarila sam san za sebe – ali nijedno ljudsko tijelo ne može zauvijek pratiti ovakvu kvotu.
Iznenađena sam i sama da ljudi i dalje žele znati više o meni. Nadam se da će dokumentarni film napokon odgovoriti na sva pitanja, kako bih prestala pričati sama o sebi.
Oko mene je bilo raznih ljudi koji su mi preporučivali budizam. Kad je moj život s Ikeom postao nepodnošljiv, nekoliko prijatelja sugerisalo je da bi mi budističko pjevanje moglo pomoći.
Istraživala sam i pokušavala probati Chanting, i zapravo sam otkrila neočekivane rezerve snage i nade u sebi. Iskustvo je bilo nevjerovatno pozitivno i oslobađajuće.
Vi i vaš suprug Erwin Bachs ove godine ste zajedno već 35 godina. Koja je tajna sretne veze?
Prvih nekoliko godina moje takozvane penzije bila sam prilično zauzeta. Sada sam spremna za pravu penziju, vrijeme za odmor i punjenje”.
Zajedno se smijemo. Naravno, postoje i ozbiljne strane naše veze. Ali, trenuci kada se međusobno nasmijemo su najdragocjeniji. Takođe, sigurno nam pomaže, što smo naučili biti otvoreni prema tome, kada postoji neki problem. Raspravimo o tome, popravimo, i ostaviti iza sebe. Samo bez vječnog razmišljanja!
Dugo živite u Švicarskoj i odavno ste tamo državljanin. Šta tamo nalazite, a što vam nedostaje negdje drugdje u svijetu?
Privatnost! Švajcarci nevjerovatno poštuju sve što se tiče privatnosti drugih ljudi. I ljubaznost. Ljudi su ovde izuzetno ljubazni i uljudni i ponašaju se onako, što bi se negdje drugo u svijetu, vjerovatno smatralo staromodnim. Ali, ja baš to volim. Osim toga, neke regije u Švicarskoj podsjećaju me na prirodne ljepote Tennesseeja, na ona ruralna mjesta u kojima sam odrastala.
(sdz)
Lj. G.
(NovaSloboda.ba)
