Kako su Mostarci dolazili do leda, prije nego što je napravljena “Ledara”, opisao je češki književnik etnograf Jan Třeštík u svome putopisu- “Na slovanském jihu – Dojmy z potulek dalmatsko-hercegovských” (Na slovenskom jugu – Utisci s dalmatinsko-hercegovačkih lutanja), 1891. godine.
“Inače, glavni grad ove stjenovite zemlje, također će biti naviknut na razne luksuze za potrebe društva. Nekoliko slastičarskih pogona s proizvodnjom sode, limunade i sladoleda već je otvorilo svoje firme, a svoje proizvode preporučuju u savršenoj kvaliteti, koji s obzirom na nepodnošljivu vrućinu koja ljeti vlada u Mostaru, već imaju dobru prodaju čak i među domaćim stanovništvom. Kaže se da haremi bogatih muhamedanaca troše znatne količine limunade i sladoleda. Zanimljiv je i način na koji pogoni dobivaju led potreban za hlađenje svojih proizvoda. Na visovima Raške gore i Veleža nad Mostarom, u skrivenim gudurama nalaze se neiscrpne naslage vječnog snijega koji su se tu kristalizirali u čvrste ledene komade.
Tokom cijelog ljeta, vješti Mostarci, uglavnom iz siromašnijih slojeva stanovništva, penju se planinskim područjima svaki dan nakon ponoći, a ubrzo nakon jutra, kada grad još nije izašao ispod maglenog pokrivača, čitavo mnoštvo muškaraca i dječaka, nosi ulov noćnog puta, umotan u veliku i debelu vunenu ćebad. Cijena pravilno napunjene deke s kristaliziranim snijegom, plaća se prema količini i potrebi od 60 kr. do 1 zlota”.
Sarajevska pivara otvara 1. marta 1903. godine prvu tvornicu leda u Hercegovini (to je ona renovirana kuća preko puta današnjeg hotel Ere). Za njenog upravnika postavljen je sposoban Austrijanac Adolf Himlauer. Prije toga, Himlauer je već stekao iskustvo kao upravnik pivnice Lӧwy, koja je imala otvorenu pivnicu u pećini u Potkujundžiluku, a koju je 1888. godine posjetio i sam princ Rudolf.
Očigledno je pivsko poslovanje tada cvjetalo, jer vidjevši kako se pivo u vrele ljetne dane dobro prodaje, Dimitrije i Risto Bilić i Viktor Knežek, otvaraju Hercegovačku pivaru. Tome, kako skinuti s vrata novoosnovanu konkurenciju, Himlauer se dosjetio tako što je svaku narudžbu piva vezao obaveznom kupovinom leda iz njegove Ledare. Led se tada kupovao u velikim blokovima, a glavni potrošači su bili hoteli i brojne gostionice.
U zgradi Ledare je sve do 1992. godine bilo smješteno predstavništvo Sarajevske pivare, da bi tek u novije vrijeme ona renovirana i trenutno je tu sjedište jedne banke.
Fotografija: Ledara 1910. godine
Priredili: Armin Džabirov, Smail Špago, Tibor Vrančić
(NovaSloboda.ba)
