Činjenica da od 165 mostarskih ulica samo dvije nose imena žena, puno govori o položaju nježnijeg pola u bh. društvu, istaknuto je na događaju „Njena priča – Herstory“, koji je, u povodu Međunarodnog dana žena, sinoć u Gradskoj vijećnici Grada Mostara, organizovala Inicijativa građanki/na Mostara .
Tom prilikom, prikazan je kratki film „Nevidljive žene iz prošlosti i sadašnjosti Mostara i Hercegovine“, film o ženama koji su imale značajnu ulogu u istoriji, ali su u međuvremenu uglavnom zaboravljene.
„Mi ne znamo ko su bile prve učiteljice i zaboravljamo ko su žene koje su otvorile prve obrazovne ustanove, ko su doktorice nauka, ko su bile žene u svim sferama života. Bile su svugdje zastupljene, ali je jako malo tragova. Ako pođemo od Mostara, imamo 165 ulica, a samo dvije ulice nose naziv žena. Po tome izgleda kao da žene nisu ni postojale u Mostaru, a Mostar su oblikovale i gradile i žene“, izjavila je direktorica Inicijative građanki i građana Mostara Ifeta Ćesir Škoro.
Ocijenila je kako su žene nevidljive i diskriminisane, te da ih je Mostar nepravedno stavio na marginu, odnosno učinio ih nevidljivim.
„Da bi se to promijenilo, apelujem na sve žene da reaguju, da se ne boje i da se ne stide, jer žene i oblikuju i mijenjaju svijet“, poručila je Ćesirf Škoro.
U filmu ”Nevidljive žene iz prošlosti i sadašnjosti Mostara i Hercegovine” predstavljeno je 19 pistorijskih osoba, kao i 29 žena koji danas žive i rade u Mostaru, a čiji je doprinos određenim djelatnostima značajan.
Po riječima podpredsjednice Inicijative građanki/na Mostara Alme Pelo Zagorčić, te žene su heroine čiji doprinos ne treba i ne smije biti zaboravljen.
„Te žene nije nužno da su rođene u Mostar, nego da su došle u Mostar sa svojom djelatnošću. Ono što je posebno značajno jeste da smo radeći na filmu došli do nekih novih saznanja, pa smo tako, na primjer, otkrili da je jedna od prvih bosanskohercegovačkih arhitektica Sabaha Isak bila porijeklom iz Mostara“, kazala je Pelo Zagorčić.
Govoreći o položaju žena u današnjem vremenu, Pelo Zagorčić je kazala kako se o tom položaju najbolje može govoriti kroz prizmu radnog prava.
„Koliko smo danas ravnopravne ili ne, to može svaka od nas procijeniti iz svoje lične perspektive. Smatram kako žene nisu ravnopravne, pogotovo kada je u pitanju radno pravni status žene jer su ta prava, koja su zagarantovana okvirnim zakonom o radu, na neki način ugrožena, odnosno ne poštuju se. Zakonodavac je propisao određena pravila, međutim ta se pravila od poslodavca do poslodavca različito primjenjuju“, zaključila je Pelo Zagorčić.
(NovaSloboda.ba)
