Danas je Božić, praznik kad hrišćani slave rođenje Bogočovjeka Isusa Hrista.
Božić, zajedno s Uskrsom i Duhovima, spada među tri najveća hrišćanska praznika. Centralni čin proslave Božića je misa ponoćka, a taj se porodični praznik uglavnom slavi u krugu porodice i najbližih.
Božić je jedinstveni događaj rođenja Boga-Čovjeka koga hrišćanski svijet slavi od davnina, a riječ Božić umanjenica je riječi Bog i prvobitni naziv djeteta Isusa, koji je poslije prenesen i na sam praznik Njegovog rođenja.
Značenje riječi Božić kao mali Bog u hrišćanstvu ima umilna značenja: blagi Bog, dobri Bog, bliski Bog – Bog dostupan i pristupačan čovjeku. Božić je dan kad je Svemogući Bog postao djetešce da nas ne prestraši i ne premaši, da nas k sebi privuče, pa je Isus zato sveprisutni i bliski Bog. Sam naziv Božić podsjeća da je praznik Božića evanđeoska škola ljudskosti i čovječnosti, pa iz njega struje odlike: pristupačnost, jednostavnost, susretljivost, povjerljivost, skromnost.
Hrišćanski filozof Aurelije Augustin smatra kako se u Božiću ”Bog počovječio da se čovjek može pobožanstveniti”.
Hrišćani su vrlo rano dan Isusovog rođenja smatrali i početkom nove godine. U periodu obnovljenog Zapadnog Rimskog Carstva, gotovo u cijeloj Evropi početak nove godine bio je na Božić. Hrvatska božićna pjesma ”Narodi nam se kralj nebeski” sa stihom ”Na tom mladom ljetu veselimo se” upućuje na Božić kao prvi dan nove godine.
(Fena)
