Milwaukee. Novi, već 102. nastavak stripa sa Kaubojem Lucky Lukeom izašao je upravo na vrijeme, za predsjedničke izbore u Sjedinjenim Američkim Državama – i to ne bez razloga.
Dakle! Pola Divljeg zapada je suho. A bez piva tamo ništa ne funkcioniše: niko više ne želi da igra poker, niko ne uživa u plesu, pa čak ni inače popularni linč i podnevni dvoboj nikoga ne zanima! I zašto sve ovo? Zato što su divovske pivare u Milwaukeeju u štrajku.
Ukratko: ovo je slučaj za najplemenitijeg i najhladnijeg od svih kauboja, Lucky Lukea, naravno. Pišemo 102. nastavak velike sage, zove se “Last Round for the Daltons”, “Zadnja runda za Daltonove”, a činjenica da je objavljena na dan predsjedničkih izbora u SAD nije toliko naivna. Tako na strani 16 susrećemo sumnjivog vlasnika salona po imenu Frederic Trump, koji je u samo jednoj karikaturi savršeno karikiran kao djed Donalda Trumpa i odmah je uvrijeđen od strane propovjednika kongregacije: Da dolazi iz Pfalza (pokrajina u Njemčkoj), “što se mene tiče”, kaže Božiji čovek. “Ali, iskorištavanje mladih žena u salonu” nije dobar uzor njegovim unucima. šta možete reći?
Sve je tačno. Trampov deda je zapravo emigrirao u SAD krajem 19. vijeka i otvorio restoran i hotel sa sobama za prostitutke 1898. godine. I to je bilo to sa Trumpovom pojavom. Ali, briljantni Jul – koja već deceniju piše Lucky Luke, osvojio je mnoge nagrade i takođe je radio za Charlie Hebdo – nije propustio priliku da novu ludu avanturu začini krhotinama našeg ludog svijeta.
Vođa radnika u štrajku je pljunuta slika Lenjina, a kada su četvorica Daltona ponovo u pohodu i žele da opljačkaju štrajkački fond pivara, oni zgrabe tešku kutiju, na kojoj je natpis “Das Kapital” – i dolaze u posjed nekoliko primjeraka istoimenog djela Karla Marxa. A kada dva stara kritičara iz Muppets Showa daju svoje komentare na Wagnerovom nastupu, nered postaje savršen.
Nijedan dobar strip ne dolazi bez klišea. Novi Lucky Luke se kupa u njemu. Jer radnja se odvija u takozvanom njemačkom pojasu, regiji s mnogo njemačkih imigranata: u svojim oblačićima govore samo riječima napisanim goticom, ukrašavaju jelke, zabijaju ćufte između dvije polovine peciva i jedu sos od paradajza sa šećerom – sve stvari koje se nikada ne dešavaju i nikada neće prevladati među Amerikancima, barem tako smatraju Amerikanci. Osim toga, perfidni šef policije zove se Benz, čije je ime lako prepoznatljivo u njegovoj neobičnoj šerifskoj zvijezdi.
Ludi svijet u kojem bi Lucky Luke, i s njim Jolly Jumper, trebali unijeti barem malo reda. U svakom slučaju, svjetski poznati kauboj, čije su avanture samo u Njemačkoj prodate više od 40 miliona puta, više je tip zeta. Od 1946. godine, odnosno prve avanture pod nazivom “Arizona 1880”, Lucky Luke nije nikoga upucao, a na odgojno ispravan način je prestao sa pušenjem: od 1983. godine u ustima vječito usamljenog kauboja nalazi se suha slamčica, umjesto samosvijenog dima .
O da, Lucky Luke, skoro je previše savršen da bi bio istinit. Jul i umjetnik Achdé su to vjerovatno mislili i pustili našeg junaka da postane ranjiv, u nekim trenucima. Prilikom jednog od njegovih trikova sa pucanjem dobija ozbiljan slučaj lumbaga, koji doktor kasnije dijagnosticira kao klasičan simptom stresa. Činiti svijet malo pravednijim svaki dan je zaista zamorno. A to što se kreće brže od svoje sjene izreka je iz velikih, ali samo prošlih vremena.
Ali, na kraju, kad zaista ništa ne predviđate, sve opet bude u redu. Ništa ne može zaustaviti našeg heroja na leđima Jolly Jumpera. Dakle, skoro ništa. Jer, u njemačkom gradu postoji i jedan prilično nov i prilično čudan fenjer. Ponekad svijetli crveno, ponekad zeleno. A kada se upali crveno, apsolutno morate stati – čak i na zaboravljenim putevima. Svi kažu. Čak i kada lovi kriminalce.
I na samom kraju… njemački Divlji zapad!
(msn)
Z. N.
(NovaSloboda.ba)
