Sadi Širazi je rođen daleke 1213. godine u Perziji. Njegovi stihovi danas, kao odraz poštovanja prema njemu i njegovom djelu, stoje na ulazu u zgradu UN-a u New Yorku. Najpoznatije djelo Sadija Širazija je Đulistan. Tamo mudri šejh kaže:
„Zemlja dobija ljepotu zahvaljujući učenim i pametnim, a vjera dostiže savršenstvo zahvaljujući moralnim i bogobojaznim“.
Eehh, da je tako, ali, nažalost, nije. Jesmo li bar na pravom putu? Doduše, postoje dobre, ali i loše strane u današnjem svijetu. Da krenemo redom.
Ako se analizira društveni razvoj preko svojih indikatora, vidjeće se da je za veliki dio stanovništva u svijetu, brz tehnološki razvoj bilo rješenje za dostizanje boljeg kvaliteta života i standarda građana ponaosob.
Zbog toga, danas mnogi u svijetu duboko vjeruju da nauka i tehnologija kriju odgovore na baš sve naše probleme. Naravno, da to nije tako. Takođe, treba znati da su, baš kao i mnoge druge dijelove naše kulture, nauku oblikovali i oblikuju ekonomski, religijski i politički interesi.
Svjedočimo, kao nikada do sada u razvoju naše civilizacije, da živimo u vremenu kada nauka kroz svoju implementaciju i komercijalizaciju, podstiče izrazito brzi tehnički i tehnološki razvoj, odnosno napredak i poboljšanje životnog standarda. Takođe, zbog svoje šire transparentnosti, normiranih metoda komparabilnosti i drugih uticajnih elemenata daje doprinos, jednostavno rečeno, poštenju iI poštenijem društvu.
Naime, značajno povećanje komunikacijskih mogućnosti sa pojavom interneta i komunikacijskih platformi stvorilo je pretpostavke za znatno bržu razmjenu informacija i dostigunuća, odnosno stvaranja transparentnijeg okruženja. To je stvorilo i pozitivne promjene za „ohrabrivanje“ i jačanje individualnosti kao i dostizanje višeg nivoa demokratije i pravičnosti, što bi dalje trebalo voditi u humanije i „zdravije“ društvo.
S druge strane, danas se može činiti da su ove promjene usporena i da se dijelom, okreću u nekom drugom, pogrešnom pravcu. Npr. taj ignorantizam, konzumerizam, senzacionalizam, te vijesti za široke narodne mase, uz istovremeno pobijanje i stavljanje u neki drugi plan vrijednosti i značaja umjetnosti, naučnih dostignuća i znanja, u odnosu na inferiorne, nazovimo ih, vještine, što dalje vodi porastu populizma, nacionalizmu, nasilju i ekstremizmu, odnosno, dalje vodi u svakom slučaju u devijaciju demokratije, a na što nisu imune čak i starije demokratije na Zapadu, a što se još više i violentnije odražava i može odraziti na „mlade demokratije“.
Kroz istoriju vidjeli smo i postojanje različitih hordi i štetočina koji naprave veliku destrukciju od koje se neko društvo oporavlja stotinama godina. Šejh Sadi Širazi ponovo:
Učeni, koji ima posla s neukim, ne treba očekivati poštovanje prema sebi;
pa ako neznalica u raspravi nadvlada učenoga, nije nikakvo čudo,
jer kamen može da razbije biser.
Izgleda da su krize postale dio života ubrzanog tehnološkog razvoja modernog društva, ali ujedno i brz način aktivizacije masa, da se ljudi ne ponašaju indolentno. Odnosno, te krize „pomažu“ da se poveća interes individualaca koji kasnije prerastaju u grupe sa ciljem postizanja pravednijeg, slobodnijeg, odgovornijeg i poštenijeg društva.
Na samom početku trećeg milenija, kako to broji većina populacije na ovoj planeti, opšteprihvaćeno je mišljenje da politika oslonjena na moderne naučne spoznaje ekonomije, medicine, sociologije i poljoprivrede može iskorijeniti ili znatno smanjiti siromaštvo u određenim zemljama, područjima i regionima. Naravno, ovde se misli na biološko siromaštvo (glad i nepostojanje krova nad glavom); i što se većinom sa onim slikama siromaštva iz 80.tih godina prošlog vijeka završava ili bolje rečeno znatno smanjuje. S druge strane, u nekim razvijenim zemljama više je stanovništva izloženo opasnosti da umre od pretilosti nego od gladi.
Na primjer, genetika je ne tako davno uspjela da za čak šest puta produži prosječno trajanje života nekog tamo crva. To pomalo unosi nelagode i strah, jer podsjeća na onaj Ibrišimovićev fenomenalni roman Vječnik. Dalje, nanotehnologija razvija bioničke muhe i radi na razvoju bioničkog imunološkog sistema, itd, itd.
I onda nam se dogodi u cijelom svijetu pandemija virusa Covid-19. Čitav svijet se iznenadi, prepadne i ne zna kako dalje, iako još od 1674. godine od von Leevenhuka i nešto ranije vidimo i pratimo mikroorganizme. Dvije godine zaredom 2020. i 2021. godina bile su obilježene pandemijom, koja je prodrmala cijeli svijet, ali prema mom skromnom mišljenju, daleko je to od priželjkivanog velikog reseta ili pak propuštena je prilika da stanemo i razmislimo i da se neke stvari i procesi koje smo skrenuli u pogrešan pravac resetuju i više se usmjerimo na nešto važnije i humanije. Čak, u tome razdoblju usljed prethodnog pada povjeranja u institucije države, u religijske institucije, u medije došlo je do pojave veće skepse u dostignuća nauke i obnavljanje i stvaranja različitih teorija zavjere.
Globalne društvene okolnosti i dalje su obilježene ekološkim, ekonomskim, političkim i društvenim krizama, zatim migracijama i radikalizacijom. I pored nade da će se broj ratnih sukoba smanjiti, jer je kroz istoriju rijetko bilo manje ratova kao početkom ovog milenija, dogodila su se dvije užasne agresije na Ukrajinu i pogotovo na Gazu sa nedopustivo užasnim ubijanjem djece i genocidom; na sramotu cijelog svijeta.
Istovremeno sa ovim problemima, događaju se brze promjene u tehničko-tehnološkom načinu života, što dalje postavlja mnoge izazove i pitanja za postojeće društvene vrijednosti odnosno, sistematski etički pristup sudionika u naučnom lancu i drugih dijelova društva; šta ako te brze promjene izmaknu kontroli i okrenu se protiv nas samih.
Naravno, i dalje treba dijeliti mišljenje da novi tehnološki razvoj omogućava izgradnju boljeg društva, nego što je za to postojala mogućnost bilo kada u prošlosti. Od velike važnosti na tome putu je visoko obrazovanje. Savremeni održivi društveni razvoj uslovljen je, između ostalog, sposobnošću univerziteta da stanu u odbranu definisanih vrijednosti društva i da stanu na put odgovornosti i moralnih vrlina savremenog društva, dakle pravde, jednakosti, otvorenosti, tolerancije, empatije i solidarnosti. Kako i u kojem pravcu će ići dalji razvoj univerziteta, teme su brojnih razmišljanja, tribina i kongresa u svijetu.
Nastaviće se…
