Mostarski teatar mladih večeras, drugog dana 35. Dana teatra mladih, u bašti Čorovića kuće, sa početkom u 20 sati, predstaviće se publici predstavom “Mir” po tekstu antičkog komediografa Aristofana.
Aristofan u svojim komedijama tematizuje tadašnju svakodnevicu i osuđuje politiku. Vrlo malo podataka postoji o njegovom životu. S pisanjem komedija počeo je kao vrlo mlad pjesnik. U početku je svoje komedije prikazivao pod imenima kazališnih ljudi Kalistrata i Filonida. Sva tri njegova sina bila su komediografi. Napisao je oko 40 drama, a 11 ih je sačuvano. Aristofan je u svojim djelima bio neposredan i oštar kritičar suvremenih događaja i poznatih osoba. Radnja je njegovih komedija često apsurdna, nevjerojatna, smiješna, ali u isto vrijeme prožeta realnošću. Njegove likove, lakrdijaše i karikature, pokreću pravi osjećaji pohlepe i ambicije. Satitovao je i ironisao, izlagao je podsmijehu društvo – nesavjesnost rasuđivanja, demagogije u demokraciji, prazno dokazivanje i sofizmu, neznanje, lakoumnost, nepostojanost, izdaju, šovinizam i sve ono što će na kraju Atinu dovesti do propasti.
Osuđivao je ratovanje (sa Spartom), bio je protiv samoga rata, a i njegovih pobornika koji su se ratovanjem koristili kako bi povećali vlastitu moć na štetu naroda: smatrao je da se prava demokracija može razviti samo u miru. Nije pisao komedije protiv ekstremnih oligarha, jer bi to bilo ravno samoubustvu.
Seljaka Trigeja i njegovu porodicu muči nestašica hrane zbog rata, kome se na nazire svršetak. Poput Euripidovog Belerofonta, koji je na Pegazu poletio u nebo da provjeri ima li doista onde bogova, odluči Trigej i sam uzletjeti u nebo na jednoj buhi balegari, koju za tu svrhu uzgoji do neslućenih razmjera, i osloboditi Irenu, božicu mira, koju u zatočeništvu drži Polemos (= Rat). Trigej uspješno stigne na Olimp, no tamo mu Hermes saopšti da su se Zeus i ostali bogovi preselili još dalje kako bi pobjegli od rata koji bjesni na zemlji, te da glavnu riječ sad vodi Polemos. On je božicu mira bacio u duboku spilju, iz koje možda nikada neće pobjeći, a sad još planira i samljeti sve države.
Polemos traži tučak kojim bi samlio polise, ali ne uspjeva ga posuditi ni od Sparte ni od Atene, jer njihovi “ratni tučci” (Brazida i Kleon) više nisu među živima. Dok je Polemos zabavljen tom potragom, Trigej doziva hor atičkih seljaka, kome se pridružuje i hor Panhelena iz drugih grčkih polisa. Nakon što su podmitili Hermesa zlatnim ćupom i obećanjem da će u njegovu čast priređivati raskošne svetkovine, oni s njegovom pomoći izbave Irenu. Božica mira izlazi iz spilje na slobodu sa svoje dvije kćerke, Oporom (= žetvom) i Teorijom (= praznovanjem), i s Trigejem i khorom odlazi u Grčku.
Slijedi opšta gozba i veselje, na kojoj se slavi predstojeća svadba Trigeja i Opore, a jedino su nezadovoljni proizvođači oružja.
Kad sve ovo smjestite u predizborni Mostar. dobijete komediju koja ismijava nas same danas i ovdje.
eMTeeM je u Aristofanovoj Ateni prepoznao današnji Mostar i predstavom ismijao brojne naše zablude i gluposti. Predstava je ovo koja nas se svih tiče i koja propituje nas same. Biće to 36. repriza.
(NovaSloboda.ba)
